Billa dnevno baca na kilograme salame jer svi žele svježe narezanu
"Svaki dan kupujem hranu u pulskoj Billi. Ono što me začudilo je da na odjelu za suhomesnato oni uvijek imaju već narezanu salamu. To je politika tvrtke. Barem mi tako kažu prodavačice. Jadne prodavačice nisu ništa krive. Dosta puta ta salama zna biti zatamnjena jer je narezana prije par sati. Onda moram moliti prodavačicu da mi nareže novu. I zaista prodavačice mi još nikada nisu rekle ne. Bio sam tako jedne večeri oko 23 sata u Billi (ljeti radi do 24 sata) i pitam ja nju ča delate sa salamom koja vam ostane, jer je u to vrijeme veći dio salame bio zatamnjen (pogotovo sada zbog velikih vrućina).
Kaže ona da oni to bacaju u kontejnere i da svu salamu koja ostane ne smiju ni odnijeti doma, da im je to zabranjeno", ispričao nam je jedan Puljanin uz želju da ostane anoniman. Ljuti ga što dok neki kopaju po kontejnerima, veliki supermarketi očito hranu bacaju, pa čak i tjeraju radnike da režu proizvode koje neće moći prodati, znajući da će ih na koncu dana morati baciti.
Informaciju smo provjerili u upravi Bille gdje nam je potvrđeno da se doista neprodani suhomesnati proizvodi "trajno uklanjaju". - Kada suhomesnati proizvodi izgube svoju konzistenciju, bilo jer su narezani ili im je prošao rok, koji ovisi o tome je li salama trajna ili svježa, oni se otpisuju, tj. bacaju u smeće ili odvoze direktno u kafileriju, rekao nam je Zvonimir Dragaš iz odjela za mesne proizvode Bille. Inače, poslali smo upite i Konzumu te Plodinama, no nismo dobili odogovor.
U Hrvatskoj se godišnje baci hrana u vrijednosti od četiri milijarde kuna. Kod nas, naime, ne postoji zakon koji bi, kao primjerice u nekim zemljama EU-a, propisivao da se upotrebljiva hrana smanjene kvalitete iz supermaketa ne mora uništiti, već i donirati pučkim kuhinjama i javnim ustanovama. U Hrvatskoj je i dodatni problem zakon o PDV-u koji kaže da se navedeni porez mora platiti i na donirane proizvode, zbog čega se prodavačima više isplati hranu baciti.
Pravila su jedno, a praksa drugo. Teško je povjerovati da baš ništa "na crno" ne završi u frižiderima sudionika lanca od farme do stola, pa čak famozna narezana salama koja se navodno baca. Posebno je pitanje ima li smisla tjerati prodavače da unaprijed režu proizvod kojeg očito neće prodati, te ga time zapravo uništavaju.
No ono što bi nas najviše trebalo zabrinjavati jest da smo se očito svi pomirili sa situacijom da je prihvatljivo i normalno da netko ne svojom krivnjom biva prisiljen čak i tako bazičnu potrebu kao što je potreba za hranom, zadovoljavati milostinjom. (Kristian Stepčić Reisman)
