Otrov za miševe može se odložiti u reciklažno dvorište, ali ljudi to ne čine
U ljetnim mjesecima mnogi muku muče s navalom raznih insekata i glodavaca, pa se zasigurno povećava i potrošnja insekticida i rodenticida, tj. sredstava protiv insekata i glodavaca. Međutim, kad navala prođe, više nemamo problem sa štetočinama, nego sa – sredstvima protiv štetočina! Naime, na ambalaži otrova za miševe stoji da se neupotrebljeni otrov, kao i predmeti u doticaju s njime, primjerice rukavice i posude, ne smiju odložiti u kantu za smeće, niti zbrinuti kao ostali komunalni otpad, već predati pravnoj osobi ovlaštenoj za prikupljanje opasnog otpada. Tko je ta osoba, međutim, nigdje se ne navodi.
Uputili smo stoga upit Ministarstvu zaštite okoliša, gdje nam je rečeno da su za uspostavu sustava gospodarenja otpadom na svom području odgovorni gradovi i općine. „Sukladno Pravilniku o gospodarenju otpadom otpadni pesticidi koji nastaju u kućanstvima i koji spadaju u problematični otpad mogu se odnijeti u reciklažno dvorište“, poručili su iz Ministarstva. Potvrdili su nam to i u jednom od istarskih komunalnih poduzeća, no istovremeno su nam rekli da ljudi to u praksi ne čine.
„Kako u stacionarnom, tako i u mobilnom reciklažnom dvorištu dežura radnik koji zaprima manje količine posebnih vrsta otpada od građana. Putem reciklažnih dvorišta sukladno Pravilniku o gospodarenju otpadom omogućeno je građanima odlaganje problematičnog otpada KB 20 01 19* (pesticidi) koji predstavljaju opasni otpad koji nastaje u kućanstvima“, rečeno nam je u jednom istarskom komunalnom poduzeću. Dodaju da su ga, poput ostalog prikupljenog opasnog otpada iz podgrupe 20 01, dužni predati tvrtki koja ima dozvolu za gospodarenje opasnim otpadom.
„Tako npr. predajemo otpadne baterije, tonere, motorna ulja, i sl. za što plaćamo zbrinjavanje. Napominjemo kako je bilo pojedinih upita o zbrinjavanju upravo pesticida iz kućanstava te smo građane uputili na odlaganje istoga upravo u reciklažno dvorište, međutim za sada građani ne odlažu spomenuti otpad kod nas. Pokušali smo se raspitati i kod lokalnih agrarija da li se isti vraća u trgovine međutim isto je u nadležnosti Ministarstva poljoprivrede“, pojasnili su u komunalnom poduzeću. Možemo dakle pretpostaviti da neupotrebljeni otrov građani vraćaju u prodavaonice, skladište u vlastitim prostorima ili odlažu na treće mjesto. U slučaju potonjeg, možemo se samo nadati da od njega ne stradavaju životinje kojima on nije namijenjen. (Kristian Stepčić Reisman)
