Dani slovenske kulture u Istri započeli - cenzurom!
Kako je misteriozni Fond D ljubljanske Nacionalne i sveučilišne knjižnice postao fond za iseljeničku literaturu 17. je listopada u Gradskoj knjižnici Labin, u sklopu Dana slovenske kulture u Istre pojasnila Helena Janežič iz središnje slovenske knjižnice. Ta je višednevna manifestacija započela u Labinu a nastavit će se u Puli, Buzetu, Umagu i Lovranu, sve do 23. listopada.
Iako u bivšoj Jugoslaviji službeno nije bilo cenzure, zakonski je bilo zabranjeno širenje literature koja je suprotna „našem gledanju na bitna životna pitanja“. S druge strane, nacionalna knjižnica bila je po zakonu dužna sakupljati svo slovensko pisano stvaralaštvo, pa čak i ono suprotno „našem gledanju na bitna životna pitanja“, što je knjižničare stavljalo u delikatnu situaciju. Zbog toga je, objasnila je Janežič, stvoren fond D, u koji su smještane sve takve knjige, a koji je u praksi bio zaključani ormar za čije je otvaranje bio potreban čitav niz dozvola.
„Skraćenica D znači direktorov fond, a legenda kaže da su direktori ključ nakon radnog vremena nosili svojoj kući“, rekla je Janežič. „Prije uvođenja ormara, sporna se literatura označavala crvenom crtom preko signature, no ispostavilo se da su upravo to ljudi čitali, pa se uveo ormar, a kad se broj knjiga povećao, premještene su u posebnu sobu. Na kraju je u njoj bilo oko 700 naslova“, ispričala je.
Naslovi koji su bili pod ključem mogli su se podijeliti u nekoliko skupina: u prvoj su bili oni koji su otvoreno propagirali nacifašizam, zatim oni koji su bili skloni katolicizmu, a kasnije razna emigrantska literatura. Po njenim riječima, posebno se pazilo da se ne šire svjedočanstva o poraću ili događajima koji kompromitiraju Oslobodilačku frontu, poput onih iz knjige „Crne bukve“.
Neki su naslovi pak tamo završavali ne zbog sadržaja, već krivog političkog opredijeljenja autora, kao što je slučaj s pjesnikom Franceom Balantičem. Danas Fond D može svatko gledati i posuđivati, ali i dalje je ostao corpus separatum, a sredinom prošlog desetljeća preimenovan je u Zbirku tiskovina Slovenaca izvan RS. Janežič je govorila i o vremenima kad je cenzura bila propisana zakonom.
U Kraljevini SHS popis zabranjenih knjiga jednostavno bi izašao u Službenom listu, a na različite je načine cenzura bila prisutna i u vrijeme Drugog svjetskog rata te Austrougarske. Kriteriji za cenzuru bili su trojaki, pojasnila je, a odnosili su se na odnos prema državi, religiji i moralu.
Nakon predavanja, kojeg je pratilo oko pedesetak posjetitelja, uglavnom članova slovenskih društava u Istri, nekoliko je narodnih napjeva izveo zbor Slovenskog kulturnog društva „Ajda“ iz Umaga. Događaj su pratili Radio Kopar i slovenska televizija, ali hrvatskih medija nije bilo, osim ovog kojeg čitate, pa ispada da je tema predavanja dobila i suvremenu dimenziju. Nije bilo ni predstavnika Grada Labina. Skup je otvorila predsjednica labinskog Društva Slovenaca Silva Šutar Vujičić, a prisutne je pozdravila predstavnica Slovenske matice iseljenika Jasmina Ilić. (Tekst i foto: Kristian Stepčić Reisman)
