Što IDS gubi a što dobiva ulaskom u koaliciju sa SDP-om?

Iako je 15. srpnja, na dan osnivanja Kukuriku koalicije, trebao biti promoviran novi Kukuriku savez za iduće izbore pojačan Laburistima i SDSS-om, to se nije dogodilo ponajviše zbog oklijevanja IDS-a.

U IDS-u postoje dvije struje po pitanju načina izlaska na predstojeće parlamentarne izbore – jedna je za nastavak suradnje s dosadašnjim koalicijskih partnerima, a druga se zalaže za samostalan izlazak na izbore. I za jednu i drugu opciju postoje argumenti i za i protiv.

Zašto bi bilo dobro da IDS na izbore ide s Kukuriku koalicijom?          

Do prije nekoliko mjeseci suradnja s Milanovićem bila bi ozbiljan teret IDS-ovoj kampanji. Međutim, kako je premijer u međuvremenu uz pomoć američkih PR stručnjaka bitno popravio svoj imidž u javnosti, a prednost između HDZ-a i SDP-a počela se ozbiljno smanjivati, IDS bi sada u savezu sa sve popularnijim SDP-om mogao samo dobiti.

Nadalje, sve je izvjesnije da će idući izbori doista biti „ili mi ili oni“, sraz dva suprotstavljena svjetonazora i načina vladanja u Hrvatskoj. U tom slučaju bi samostalan izlazak na izbore u dijelu IDS-ovih birača mogao biti pogrešno protumačen.

Također, ukoliko IDS sam izađe na izbore tada bi SDP na svoju listu mogao staviti Damira Kajina, što bi njegov politički život produžilo za još četiri godine, a sumnjam da to itko u vrhu IDS-a želi.

I na kraju, kao opcija spominje se i mogućnost da IDS koalira s Josipovićevom strankom. No, taj savez ništa ne bi donio IDS-u, čak i kada bi Josipovićev rejting još uvijek bio velik, a znamo da nije. Naime, prema novom izbornom zakonu jedan kandidat može biti nositelj na samo jednoj listi, a bilo bi glupo da je dr. Josipović nositelj u Istri i Rijeci, a ne u svom Zagrebu. Bez njegovog imena na listi, koalicija s njegovom strankom nema nikakvog smisla.      

Zašto bi bilo dobro da IDS na izbore ide samostalno?

Ukoliko Kukuriku koalicija ne osvoji drugi mandat IDS bi imao slobodne ruke da s novom Vladom pregovara o projektima važnim za Istru. To naravno ne znači da bi IDS koalirao ili na bilo koji način surađivao s HDZ-om, ali bi se iz državnog proračuna lakše plaćali istarski projekti.

Drugo, ukoliko IDS samostalno izađe na izbore može kvalitetnije sastaviti izbornu listu i većem broju popularnih članova ati šansu da se izbore za ulazak u Sabor, što je posebno važno kod preferencijalnog glasovanja. Primjerice, ako IDS bude u Kukuriku koaliciji na listi će imati najviše četiri svojih kandidata. Ako će jedan od njih biti Darko Lorencin (a bilo bi pogrešno da nije) onda među ostala tri ne može biti Valter Flego, jedan od najpopularnijih IDS-ovaca, jer bi u slučaju izborne pobjede Lorencin opet bio ministar, a Flego kao župan ne bi mogao prihvatiti saborski mandat. Tada bi se IDS sveo na dva saborska zastupnika, jer bi Lorencina morao mijenjati član neke druge stranke s liste.

Također, IDS-ova lista bi teritorijalno bila puno kvalitetnije raspoređena nego što će to biti zajednička Kukuriku lista. Primjerice, umaški gradonačelnik Vili Bassanese sigurno će biti u SDP-ovoj kvoti. A što će onda biti s Tanjom Vrbat? Iz Puljštine će na listi morati biti Silvano Hrelja, Boris Miletić, Darko Lorencin i Peđa Grbin. A što s Adom Damjanac, kada se zna da na listi morati biti 40 posto žena.

Ako i IDS treba dati svoj doprinos ispunjavanju ženske kvote onda na listi mora biti raška načelnica i potpredsjednica stranke Glorija Paliska Bolterstein, jedna od najpopularnijih IDS-ovih političara uopće. Osim nje s Labinštine bi na listi bila i Nansi Tireli iz Hrvatskih laburista. A što onda s Tulijom Demetlikom, koji svojim dosadašnjim radom i ugledom u stranci svakako zaslužuje biti na listi? Dakle, najveća prednost samostalnog izlaska na izbore bio bi veći izbor kvalitetnih članova za listu. (Nenad Čakić)